Dec 28, 2012

DA LI NAS PREDSTOJEĆI PRAZNICI USREĆUJU ILI FRUSTRIRAJU?!?

    Spremam se za posao... Još samo nekoliko dana pred novogodišnje i božićne praznike. Dok se šminkam, slušam jutarnji program, pažnju mi privlači vest da  u Španiji, Grčkoj i mnogim zemljama gde, inače, svake godine pred praznike ogromne mase naroda pohrle u radnje i kupuju, kupuju... ove godine nema gužve, prazne radnje. Kažu, jedva su sakupili da unucima kupe poklone.
    Tokom dana, prelistavam vesti na netu: „Obim praznične kupovine u SAD pao je ove godine na najniži nivo od 2008. godine, kada se ta zemlja nalazila u dubokoj recesiji”; “Uoči praznika veliki broj ljudi oseća da mora da dragim ljudima kupuje poklone, a istraživanje u Britaniji pokazuje da je 31 odsto njih spremno da zbog poklona ode u minus”…
    Vraćam film i prisećam se šta sam ono ja radila prethodnih godina pred praznike… U par minuta mi je “prošlo” svih ovih XX godina (ovo je “iks-iks”, nije rimisko 20, nažalost).
    One klinačke godine sam živela u “srećno” vreme: svi donose paketiće, ideš na lutkarske predstave… Jelka sa onim, znate, starinskim, kičastim, nežnim ukrasima… Jeste nam bilo lepo!
    Osnovna škola: nema mnogo razlike, sem što se pojavljuju i vršnjaci, tata i mama nisu toliko “zastupljeni”.
    U srednjoj školi je već bilo šareno: jedva čekaš NG jer: 1. Ne ideš u školu, 2. Videćeš OnogNekogTamo, 3. U novogodišnjoj noći “sve se sme”, 4. Ima sigurno još mnogo toga, sad ne mogu da se setim…
    A sećam se jedne NG noći kad sam sedela kući i učila, ne zato sto sam imala iščašeno koleno, već iz čistog inata (moj sin kaže: ”Pa kad si bila štreber”). Fakultet… sankcije, doček na Trgu, skoro da smo veliki porasli, ali još uvek nam je jedini zadatak da učimo, učimo, roditelji još uvek na sve misle… I to su bili baš lepi dani!
    I onda sam počela da radim, rodila dete: e, to je već bilo ono “zrelo” praznično raspoloženje! Opet jelke, paketići, vesele praznične kupovine, naravno proslava u kućnom ambijentu… I tako… deca rastu… ja već deset godina radim… a Novu Godinu opet jedva čekam: da se sita odmorim i naspavam i da završim sve ono što ne moram, a ipak bi bilo dobro da se uradi… Pitam svoje mlađe kolege, prijatelje šta planiraju za NG veče. “Ništa, sedim kući.” - uglavnom čujem ovaj odgovor.
Pa šta se to dešava? Gde je nestala ona praznična euforija koje se sećamo iz ranijih godina?
    Pomislim: Možda to nije ništa „masovno“, možda sam samo ja u takvom okruženju? Ali ne, stalno sam na putu, srećem puno ljudi, na puno različitih mesta, i svuda slična priča.
    I da li je sve to samo zbog globalne svetske krize ili je to neka srpska verzija „holiday blues-a“?
    Psiholozi bi rekli da se ta praznična melanholija javlja zbog nerealnih očekivanja (onih nerealizovanih od prošle godine?), povećane potrebe za shopping-om (možda bi nam bilo bolje da se fokusiramo na kupovinu onoga što nama ili onom kome kupujemo stvarno treba), pravljenja našeg emotivnog i finansijskog završnog računa (nesumnjivo će mnogi biti u jednoj ili drugoj, ako ne i u obe kategorije u minusu), majke i supruge jer žele da svojim najbližim prirede nezaboravne praznike...
   I onda umesto nekoliko opuštenih, bezbrižnih dana u smehu, veselju, ispunimo praznike napetošću, osećajem umora, prežderavanjem...
     Za očekivati je da će dani posle praznika biti i gori od toga!

      Šta god da je razlog, ima li leka?
   Ne garantujem da ćete u potpunosti izbeći holiday blue, ali probajte, sigurno će vam nešto od ovoga umanjiti taj osećaj:

-Prilagodite svoja očekivanja realnosti! Neka vaša očekivanja i planovi najvećim delom zavise od vas i vaših potencijala, mislim... mnogi bi voleli da budu kapetani bele lađe, al' ne biva!

-Ostavite prethodnu godinu iza sebe: „Prošlost je istorija, budućnost je tajna, a sadašnjost je dar koji nam je poklonjen. Zato se sadašnje vreme i zove prezent.“ – K. Omac.

-Budite sa ljudima koji vas čine veselim i pružaju vam podršku (pri tom, ne mislim na one klimače glavama koji vas, kao, podržvaju)

-Opustite se! Ako ne znate kako da se opustite, vežbajte, postoji puno vežbi pomoću kojih ćete se u svakom pogledu opustiti


-Uradite nešto lepo za sebe, kupite sebi makar i neku sitnicu, pokažite sebi da ste važni; radite ono u čemu uživate


-Ne plašite se da probate nešto novo! Držanje u zoni komfora vas nigde neće odvesti, iskoračite iz nje i upustite se u neki uzbudljiv i ispunjavajuć projekat

-Držite se svog budžeta, ne preterujte sa kupovinama i poklonima, jer će vam pokvariti sreću darivanja kad počnu da stižu rate na naplatu


-Ne čitajte dnevni horoskop ako nije „dobar“ za vaš znak –ionako su ti horoskopi pisani za šire narodne mase, a ne baš za vas! Oni koji potpuno veruju u horoskop, pa bezuslovno prihvate da će im predstojeća godina biti teška na svim poljima, neka se sete da je i horoskop samo neka vrsta vodiča– samo nas usmerava ili upozorava, nije proročanstvo! A onima, kojima je „dobar horoskop“, neka se ne prepuštaju: neka se ipak i sami potrude, zvezde im neće pomoći ako i sami ne uzmu stvar u svoje ruke!


-I za kraj: ne dozvolite da vam bilo šta pokvari praznike! A i ako budete malo tužni, pa šta?!? Ko je rekao da na praznik i to nije dozvoljeno? Zar da budem još tužnija jer tugujem za praznik! ;)

SREĆNA VAM NOVA GODINA I BOŽIĆ!

"Grand opening", "Gran apertura", "Wielkie otwarcie", "Grande ouverture", "Große Öffnung", "大きい開口部", "Veliko otvaranje"


Za razliku od mnogih "početaka", "otvaranja" i slično, ovaj početak neće biti obeležen presecanjem crvene vrpce, bacanjem prve lopate betona u  budući temelj ili otvaranjem šampanjca, vec jednostavno, skromno, bez velike pompe i najave, krenućemo sa radom

Nadam se da će vas moji tekstovi privući, zaintrigirati i da ćete vremenom sticati sve više poverenja u mene i moje mišljenje. 


Srdačno vaša,
    Maja :)