Dec 25, 2013

Jedna epizoda iz pčelinjeg sveta

Draga moja čitalačka publiko (koliko god vas bilo), oprostite mi što vam se dugo nisam javljala. Neki od vas znaju i razloge zašto me nije bilo ovako dugo, a za sve, evo da se iskupim, jedna kratka pričica, takoreći basna iz pčelinjeg sveta. Mnogo sličnih priča trenutno kruži internetom, sa podnaslovom:”Priča iz korporativnog sveta” i sl… O ne, nije ova priča tog tipa, svaka asocijacija i sličnost je sasvim slučajna.
Ovo je dakle samo jedna priča iz nekog tamo pčelinjaka. Evo priče:
Bila jednom jedna pčelica (postoji dotična još uvek, samo više nije pčelica, sad je već odrasla pčela). Njeno ime nije ni važno, ako baš želite i neko ime, eto, kako hooćete, nazovite je Pčelica Ana, Pčelica Rada, Vera, ili samo Pčelica.
Živela je u jednom velikom Pčelinjaku, u društvu drugih pčela, beskrajno poštovala Kraljicu Majku, drugim pčelicama je izlazila u susret kad su tražile pomoć i savet, obožavala je svoje malo mesto u pčelinjaku, vredno i marljivo radila kao svaka pčelica. Tu i tamo bi se pojavio neki Trut, uleteo neki Stršljen, Kraljica se ljutila ili tražila previše od Pčelice. Sve je to bio sastavni deo života u njenoj Košnici  i u Pčelinjaku. U Pčelinjaku su pčelice bile organizovanim po zaduženjima, i sve su  to, manje-više, bila normalna dešavanje u svakom Pčelinjaku.
Umela je, o daaaa, Pčelica da se izbori i sa Trutovima i sa Stršljenima, oštrila je i ona povremeno svoju žaoku, umela da besno zamahne krilima, da se u brzom letu okomi sa isukanom žaokom, spremna i da je upotrebi, ali je uvek sve to shvatala kao deo normalnih aktivnosti na Livadi čiji je deo bila i njena Košnica i njen Pčelinjak. Kad god se sa nekog iscrpljujućeg leta vraćala u svoj Pčelinjak, radovala se iskrenom osmehu svoje dve najbliskije pčelice, uvek bila spremna sa njima sve da podeli, ako treba da zamahne krilima jače da im pomogne, ali su isto i one za nju to radile.
Tako je Pčelica letela godinama, od cveta do cveta, od livade do livade, srećna i zadovoljna... Kraljica je znala i da pohvali malu Pčelicu, i da joj dospe malo meda u korpicu, sve je to Pčelica cenila i bila srećna zbog toga...
I pitate se šta je sad moglo da pokvari takvu idilu?! E pa, moglo je, i desilo se: Ose Potajnice su postale ljubomorne na nekoliko pčelica koje su pošteno radile svoj mali pčelinji posao, i bez razloga, počele da oštre svoje žaoke pa i da otvoreno bodu.
Mala Pčelica misli:“ OK, neka, umoriće se i odustati, videće da nema smisla“. I tako je mislila jednom, dva puta, tri... Ništa se ne dešava, Ose Potajnice su sve bahatije, sve žešće u svojim napadima.
-Dobro, misli Pčelica, odoh ja do Kraljice Majke, ona sigurno ne vidi šta se dešava u njenoj Košnici, moram ja mala Pčelica da joj otvorim oči!.
I ode ona kod Kraljice Majke, i požali joj se, sve joj najiskrenije reče.
-Hm, reče Kraljica Majka, nije valjda tako u Košnici? Intervenisaću i sve izgladiti da opet bude lepo i mirno u Košnici. Vidim i ja da se nešto dešava, pčelice donose manje meda, češće se čuje besno zujanje!
I Pčelica ode umirena sa mišlju:“Sad će sve da dođe na staro, sad kad Kraljica Majka uzme stvar u svoje ruke!“.
Prolazili su dani, nedelje... Ono skladno i prijatno zujanje u Košnici, pretvorilo se u neujednačenu buku, postalo neprijatno i za uvo i za boravak u Košnici. Počele su Ose Potajnice da osvajaju teritoriju. Jednog dana, jedna mala pčelica je pred celom Košnicom i pčelinjim jatom rekla jednoj Osi Potajnici šta joj je na duši. Svi se iznenadiše ovakvim nastupom male pčelice! Sutra je Kraljica Majka rekla maloj pčelici:“Uzmi svoju kotaricu, u ovoj Košnici više nema mesta za tebe! Leti i traži sebi drugi cvet!“ Ta pčelica je tužna napustila svoje jato pčela. Ona naša Pčelica sa početka priče, bila je užasno tužna. Krila su joj od tuge otežala, veselo zujanje se pretvorilo u neki lepet malih krila, Livada više nije tako lepo mirisala, Cvetovi su izgubili boje, posiveli...
Iako razočarana, Pčelica je još uvek pokušavala da sakupi dovoljno meda za svoju Kraljicu Majku. Svojski se trudila da obiđe što više cvetova i sakupi koliko god može polena! Trudila se i da ostale pčelice ne izgube radost sakupljanja meda, da ne primete da je njoj ponestao entuzijazam, da je ponestalo volje i želje, da je i najbolji Livadski Med njoj postao gorak, i to malo što joj je stavljano u kotaricu, sve joj je presedalo i bilo gorko i kiselo...
Ali nije ona još odustajala, ne, ne, ovo je bila jedna uporna i marljiva pčela! Nekoliko puta je leteći pored Kraljice Majke pokušavala da joj kaže kako joj je u Košnici, zujala smireno pa nervozno, pokušavala da ne misli na žaoku... Ali džaba sve... Prolazi vreme, u Košnici je postalo suviše neprijatno.
Sedela je Pčelica sama sa sobom i mislila:“ Eh, ove godine si nekoliko puta uletala u oluje, skvase ti se krila, otežaju, ali se izvučeš nekako! Ovo ti je bila buuuurna godina... Šta ćeš dalje?“ I mislila, mislila i rekla sebi:“Nema u ovoj Košnici više mesta za tebe“. Srce joj se steglo, na trenutak zastao dah kad joj je ta misao prošla kroz glavu. Zalupalo joj srce i samo je spustila krila...
„Nemaš nikakvu zalihu meda, šta ćeš da radiš? Kako ćeš da preživiš? Vidiš kako je olujno napolju, Livada je prenaseljena, sve je manje Mirisnih Cvetova, sve više onih privlačnih, koji mame, a ustvari se sklapaju i proždiru te kad sletiš. Razmisli još jednom, ne srljaj!“
Prevrtala se i uzdisala, a onda je opet rekla sebi:“E, ajde, ti si pčela, nisi bubamara! Leti odavde Pčelice! Čeka tebe tvoj Cvet negde!“
Udahnula, pogledala u HoRizont, i više nije imala nikakvu dilemu!
I evo, leti, prati liniju HoRizonta, ne približava se previše Suncu, ali maše krilima veselo! Našla je jedan mali Pčelinjak, polako hvata zalet za veće livade. Sakuplja svoj medić, ponekad joj mnogo nedostaju njene drugarice pčelice, tužna je kad se seti kako je nekad Livada opojno mirisala i koliko je uživala u svim letovima.
I šta za kraj?
...Vreme će pokazati da li je Pčelica bila hrabra ili luda da izleti iz Košnice i uleti u oluju. Svakako nije sama, sa njom prema HoRizontu leti još nekoliko pčelica. Eto, i likovi iz pčelinjeg sveta imaju tu svoju bezbednu zonu koju teško napuštaju. Nije ni pčelicama lako i jednostavno da je napuste i ulete u oluju.
Kad se rastuže, pogledaju okolo i pomisle:
Ali svet je opet dobio boje J