Feb 26, 2013

„Da mi je ova pamet a one godine...“


    Ako su vam roditelji rođeni 40tih-50tih godina prošlog veka, ovu ili sličnu rečenicu ste bar desetak puta čuli u svom životu. Vrlo verovatno da ste je i sami nekad izgovorili.
    Sećate li se situacija u kojima su ove rečenice izgovorene? Npr:  gleda g-din X g-đu X, i kao pita se, šta bi bilo da je u vreme kad ju je sreo pre 30 godina, imao ovu pamet. Naravno, na ovakve šbb-kbb situacije, i g-đa X ne ostaje dužna, i ona ima isto tako svoju listu šta je sve mogla da ima da je u tim godinama imala ovu pamet... Pamet ili iskustvo??? Verujem da većina ustvari misli na iskustvo i znanje koje s godinama stiče, ne uči se sve iz knjige (nažalost nas štrebera), nešto moramo da uradimo, pa da vidimo da je pogrešno, pa da „naberemo“ pamet za sledeći put, da na sopstvenom ili tuđem iskustvu nešto zaključimo...
  Svakog dana se suočavamo sa potrebom da donesemo na desetine odluka, od onih najbanalnijih sa najmanjim posledicama i uticajima u našem životu, pa do onih krucijalnih, od životne važnosti.
  Opet, kad razmislimo, ko zna kakav će uticaj jedna naša ta banalna, svakodnevna odluka da odigra u našem životu. Danas sam pročitala neke viceve o izboru posla i o izboru partnera. Naravno da su to neke od najbitnijih odluka u našem životu. A koje bi odluke bile one „obične, svakodnevne, banalne“ ili-kako-god ih nazvali. Pa recimo: za koji sto sesti u kafiću; da li da popijem još jedno piće; da li da ipak večeras izađem u grad; da li da spremam ovaj ili onaj ispit??? Sva ova pitanja izgledaju sasvim bzvz, beznačajno... A zamislite situaciju: ulazite u kafić, gužva, nema ni jednog praznog stola, pitali biste da sednete za sto pored vrata, ma ipak onaj pored šanka, ma ne, onaj kod vrata...i ipak nešto vas odvuče i sednete pored šanka, pridružite se paru koji veselo ćaska... Sedate sa drugaricom, pozajmljujete upaljač od dečka za stolom i nekako počinje priča sa njima. Posle deset minuta ona odlazi, jer je svratila samo na kratko da se vidi sa tim starim drugom iz gimnazije, ubrzo i vaša drugarica odlazi jer joj se završila pauza za ručak, a vi ’ajde da dovršite piće, ostaćete još malom sa tipom koga ste upravo sreli...i...eto, za dvadeset godina pričate deci kako ste sasvim slučajno, upoznali ljubav svog života tj. njihovog tatu... Ili, da se vratimo na trenutak kad ste ušli u kafić, stojite sa drugaricom i dvoumite se gde ćete sesti. I sedate pored vrata. Iznad glave vam duva klima uređaj, osećate promaju i hladno vam je, i sutra imate takvu prehladu i upalu sinusa da ne možete da odete na intervju za posao svojih snova! I sugurno ima još milion različitih scenarija. Znači, i pitanja koja nisu „to be or not to be“ inicijalno, mogu život iz korena da nam promene,pa tako ispada da ni jedna odluka nije naivna!
   Ili koliko može da bude trivijalno da li ćete izabrati da kupite burek u ovoj ili onoj pekari, kad obadve imaju sličnu ponudu... Jes, ali zamislite da ste odabrali onu u kojoj pored holesterola unesete i neki virus hepatitisa A?
    Danima nikako da se organizujem da napišem ovaj tekst, a jutros čujem razgovor dve koleginice (iz grupe onih dragih), kako pričaju o braku (propalom), jedne od njih, pa ova druga pita:“Dobro, bre, gde ti je pamet bila?!“. A ova odgovara:“I ja se pitam, kao da me neko omađijao! I mnogi su me pitali, i danas me neki pitaju kad me sretnu! A kakve sam sve ponude imalaaaaa! Dobro, imam dete, to je važno.“ (Drage koleginice, izvinite ako vas nisam citirala tačno, ispravite me u komentarima ako sam nešto bitno izostavila/promenila). Dakle, očigledne su sledeće stvari koje moja koleginica kaže:
*         Svesna sam da sam napravila pogrešan izbor partnera u životu (NIJE JEDINA, REĐI SU ONI KOJI NAPRAVE „PRAVI“ IZBOR)
*        Nemam pojma zašto sam to uradila, a kad nemam racionalno objašnjenje, biće da su se tu neke „magijske“ sile umešale (MNOGO NAS IMA TAKVE IZGOVORE)
*        Činjenica je da to nisam uradila jer je to bilo jedino ponuđeno rešenje, bilo je puno  ponuda, verovatno nisam znala šta tražim ( ERIK FROM KAŽE DA JE LJUBAV POSLEDICA SVESNOSTI O TOME  DA JE ČOVEK SAM U SVOM POSTOJANJU, ŠTO U NJEMU IZAZIVA STRAH I USAMLJENOSTN  KOJU FROM NAZIVA „IZOLOVANOŠĆU“.
 „LJUBAV JE TAKO MEHANIZAM PREVLADAVANJA STRAHA OD IZOLOVANOSTI. IZOLOVANOST IZAZIVA STID, NELAGODU I ANKSIOZNOST, AKO JE NE USPEMO SAVLADATI, ONA IZAZIVA POVLAČENJE IZ STVARNOG SVETA, PRI ČEMU ON NESTAJE, ŠTO NIJE NIŠTA DRUGO NEGO LUDILO. KROZ ISTORIJU, RAZVILI SU SE RAZLIČITI POKUŠAJI SAVLADAVANJA IZOLOVANOSTI....“  
DAKLE, U NJENOM SLUČAJU, ČINI SE DA NIJE TO BIO RAZLOG...
*         I drugi misle da je moj izbor pogrešan (OK, ČESTO IMAMO POTVRDU I DRUGIH DA SMO POGREŠILI, KAO DA SE NEKAKO AMNESTIRAMO I SPEREMO KRIVICU AKO MOŽEMO DA KAŽEMO PRIJATELJU: „A TI SI REK’O“. JAKA NAM VAJDA OD TOGA, I NE ZNAM ČEMU NAM TO SLUŽI, ALI ETO...)
*         Rezultat tog braka je moje dete, a to je važno
E TU SAM SE SETILA FILMA „BUTTERFLY EFFECT“. KO GA NIJE GLEDAO, OBAVEZNO NEKA POGLEDA! FILM KOJI TERA NA RAZMIŠLJANJE!
      I  da prestanem da pišem o konkrentnoj situaciji i o ovom jutarnjem razgovoru koleginica (dok se čeka red za kuvanje kafe) pa da vam umesto toga ponudim čarobni štapić, da njime zamahnete i da se sa svim ovim znanjem i iskustvom vratite u „ono“ vreme. Šta bisto to promenili? Jer suština je valjda u tome da u to vreme vratimo sa ovim što sada znamo, i da dođe taj trenutak izbora. Šta biste uradili, koju odluku biste doneli? Menjajte što ste videli da je bilo pogrešno! Promenite odluku koja je sad dokazano bila pogrešna (ili da ublažimo: nije bila prava, bilo je i boljih opcija). Kakav bi to Tsunami danas nastao ako biste danas promenili nešto iz prošlosti? Da li bi vaš bivši muž danas bio neki ministar koga kad vidite kažete: e, a mogla sam biti gospođa ministarka (jer pazite, možda ste i vi njemu promenili život, možda se i on isto danas pita ćaskajući s kolegama); možda bi se probudila kao bezvoljna, debela, svega-sita usedelica bez ikoga svoga; možda bi sada bila trener odbojkaške reprezentacije koji je obišao ceo svet; možda bi...
Mnogo se naučnika bavilo pitanjima koja pokušavaju da nam objasne kako to mi donosimo odluke. Bilo kakve. Čitajuči nešto na ovu temu, pronašla sam i neku matematičku teoriju donošenja odluka. Jao majko!!! Tu se na jedno 50 strana objašnjava način kako da koristeći matematičku logiku, tačno donesemo odluku da li ćemo npr. za kancelariski prostor izabrati prostor A, B, C ili D, gde je njihova udaljenost od klijenata jednako M,N, O i P km, zakup je f,g,h,j Eur na mesečnom nivou, a od opreme ovi prostori imaju fax i/ili, tel.liniju ili internet ili portira...
    Neka hvala, ja ću ipak kao i do sada svoje odluke da donosim na malo „prizemniji“ : srcem i sa umerenom dozom razuma! A učešće razuma i srca, prilagođavaču od situacije do situacije.
    I ovakvim temama ćemo se uglavnom baviti na najavljenim radionicama „Da mi je ova pamet, a one godine“. Pričaćemo i o Frojdu  i njegovom viđenju izbora partnera, o Fromu, i Jungu, nešto o psihoanalitičkim teorijama, o tome na osnovu čega mi pravimo izbore, donosimo odluke, kako testiramo ispravnost donetih odluka i izbora, šta nas vodi prilikom odlučivanja... Najviše ćemo pričati o bazičnim emotivnim sposobnostima i njihovom značaju za naše izbore/odluke sa aspekta O.L.I. Psihodinamskog metoda.  
    Inače, kad sam na Fb stavila objavu za radionice pod ovim imenom,  jedan drug mi je napisao:“A je l ima radionica „Bez obzira što imam ove godine, još uvek pravim gluposti“. Tu dolazimo do drugog pitanja: Kad već jednom odlučimo i pogrešimo, da li nam to garantuje da sledeći put u ekvivalentnoj situaciji, nećemo doneti pogrešnu odluku? I dotičemo još jedan element bitan za odluke: VREME. Odluke moraju biti uvremenjene, tj donete u pravo vreme! (Tu se setih jednog primera: šta je čekala „gospođa“ koja u 50 i nekoj godini ugradi silikone a 3.5 decenije koristi umetke i ubacuje jastučiće! I onaj naš sugrađanin koji će u 90oj godini da doktorira? Svakako, oboje su takvu odluku doneli iz nekog njima znanog razloga, nekog njihovog unutrašnjeg ispunjenja i zadovoljenja, nije ni bitno što sa strane kažu:“A čemu, teBra, sad to?“. Oni imaju svoj unitrašnji lokus kontrole i motivacije, a možda baš suprotno, možda misle da će tako okolina da ih bolje prihvati...
 Ja samo mogu da kažem: Homo sum, nihil humanum a me, alienum puto!
Ako mene pitate, ima relativno malo stvari koje bih menjala (sigurno znam da ne bih uzela kredit u CHF!!!)
’Ajde sad, razmislite malo o svojim izborima i odlukama, komentarišite i pišite, pa se vidimo 1. aprila, na svetskii Dan šale da pričamo o ozbiljnim stvarima tokom prve radionice :-*

10 comments:

  1. Naknadno sam se setila ove definicije: "Dilema:
    Opcija koja ti omogućuje da se zaj... onda kada imaš neki izbor ispred sebe."

    ReplyDelete
  2. Mrzim duge tekstove a i mailove :)February 26, 2013 at 11:49 PM

    Svaka ti je ko u Njegosa,
    samo malo manje teksta a vise naslova i slika zbog nas lenjih...

    ReplyDelete
  3. Mnogo puta i sama pomislim šbbkbb i da mi je ova pamet bila, ali se prisetim onda i one - šta mora biti-biće :) i ne uzimati akontaciju na sekiraciju, a ni regres :)

    ReplyDelete
  4. "Ko zna zasto je to dobro..."
    Dr G

    ReplyDelete
  5. Dr G, ovakav optimistican komentar je sasvim u skladu sa vasim konstantno dobrim raspolozenjem i nasmejanim licem! :-)

    ReplyDelete
  6. Hmm, iskustvo, rekla bih. Ova pamet/iskustvo a one godine, mislim da ne bi bilo interesantno...možda po nekada ;)
    Kako reče Čola:"Ne bih ja tu ništa mjenjao".

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da nam je bila ova pamet u onim godinama, propustili bismo mnoga dobra zezanja. "Ne možeš biti star i mudar, ako nisi bio mlad i lud". I ja tu, Helen, ništa ne bih dirala :-)

      Delete
  7. Dok si mlad, donosiš odluke srcem; kad sazriš, rukovodiš se raciom. U jednom slučaju srljaš, u drugom, pak, mnogo tupiš. A nema garancije da će tupljenje biti ispravnije od srljanja. Ja lično verujem u predestinaciju (zato mi je mnogo toga jednostavno, bar ne razmišljam šbb kbb,) tj.da najvažniji momenti u životu moraju da se dese, kojim god putem mi išli. Knjige i filmovi to često predstavljaju na poetičan način, ali je meni najjači vic o babi koja se od smrti sakrije u obdaništu (Ajde ruckaj, pa idemo!)Mogla si ti da se skrivas u misjoj rupi, ali bi opet srela nekog, sada bivšeg muža, jer je morao da se rodi tvoj sinak, a on je morao da se rodi jer će promeniti točak istorije svojim genijalnim izumom... :)
    Odužih ja komentar, ali setila sam se jedne sentence koja me je nekada (u mladosti) okupirala i koja mi se ovde nameće - Čoveku je sopstvena narav demon! Taj me demon tera da se inatim -kad je to najgluplje moguće rešenje, da kazem -kad treba da prećutim...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Eh, iskustvo nas uči i da kontrolišemo svoje demone...Kao što rekoh, ne bih ja nešto sad revidirala svoje odluke iz mladosti, osim eto tog kredita u švajcarcima... :-(

      Delete