Volela bih da mogu da kažem da se nikad nisam osetila kao Kalimero
pokušavajući iz petnih žila da nekome nešto kažem, objasnim da nije u pravu, da
je pogrešno shvatio, a da sa druge strane stoji zid gluv i nem za sve... Na
trenutak ti se učini da se Zid zainteresovao da čuje tvoju priču, da pogleda i „drugu
stranu medalje“, čak se i rastanete u tom uverenju, a onda prođe neko vreme i
ti vidiš da je to sve bilo uzalud! „Nepravda, pa to ti je!“
Zidovi
u našem životu mogu biti partner, dete, roditelj, šef, različiti autoriteti...
Nemam ja neki poseban problem sa Zidovima, takav sam čovek da im kažem šta
mislim, čuli oni ili ne (kažu da i „zidovi imaju uši“, doduše ne baš u ovom
kontekstu, ali što da se ne proba). Učila sam puno o komunikaciji, učila da
budem asertivna, vežbala NLP i svakojake tehnike pregovaranja, dogovaranja ... pomaže.
Ali ne radi uvek! Posebno ako s druge strane stoje dva loša, Miloš ima velike
šanse da strada i da ne dobije šta zaslužuje.
Posebna
je priča kad je vaš protivnik suviše beskrupulozan i pokvaren, lukav i
prevejan, a nije u vašoj prirodi da se služite njegovim metodama, već se uporno
trudite da budete fini i objasnite gde greši. Takvi se služe ogovaranjima
(popularniji rečeno tračarenjem), podmetanjima... klaveću i lažu... Ako ste
ikad pomislili da je ogovaranje nešto lepo, pitajte prvu blisku osobu da vam
kaže koje joj prve asocijacije padnu na pamet kad čuje „ogovaranje“. Ja sam
sigurna, da će (pored imena neke konkretne poznanice) tu biti reči poput
spletkarenje, olajavanje, skandal, žuta štampa... Meni ovde nista nije lepo! Znam
da se neki neće složiti, ali podjednako olajavaju i žene i muškarci. Samo što
kažu da tračarenje zbližava muškarce a sasvim suprotan efekat ima u ženskim
odnosima.
Ljudi
se služe ogovaranjima kako bi zadovoljili različite potrebe. Psihološki
gledano, ogovaranje je i neki vid poređenja sebe sa drugima: čovek pričajući o
drugima, često im dodeljuje one osobine koje mrzi u sebi samom. Zavidne i
ljubomorne osobe se često bave drugima i podcenjuju ih, a iza svega stoji
njihova nesigurnost, strah od neuspeha, osećaj ugroženosti zbog sopstvenih
nekompetencija... I kad čitate izreke o ogovaranju, sve one ogovarače opisuju
na sličan način (pročitala sam jedan zanimljiv aforizam, u jednom delu kaže: “Svaki
je trač, dvosjekli mač, ponekad dovodi do bola i plača, ali na kraju posječe
najviše onog tko trača“! )
Ja kao O.L.I. Life Coach, verujem u Zakone psihodinamike onako
kako ih formuliše OLI Metod, a Treći zakon psihodinamike Zakon
spojenih sudova, glasi: “Sudovi o sebi spojeni su sa sudovima o drugima“.
Kako sudiš o sebi, tako sudiš i o drugima. Ovaj zakon, ima dve ravni
ispoljavanja u kojima je, naizgled, kontradiktoran samom sebi:
Površinski nivo: „Umanjujući sebe, čovek uzdiže druge.
Umanjujući druge, čovek uzdiže sebe.“
Dubinski nivo: „Umanjujući druge, čovek umanjuje i sebe. Uzdižući
druge, čovek uzdiže i sebe.“
Proverite i sami da li je
tako: Da li ste slušajući nekog kako ogovara, o njemu razmišljali kao o boljoj
osobi, a o „ogovaranoj osobi“ kao lošijoj? Meni u takvim situacijam uglavnom
prođe kroz glavu: A s kim li će sutra mene da ogovara? Na moj sud o drugima, ogovaranje
ne utiče. Nažalost, nije tako uvek jer olajavači/ce mogu da budu jako ubedljivi
i manipulativni...
I sve ovo me dovede do polazne tačke, do naslova i da vam
koacno kažem zašto sve ovo pišem: Zbog olajavanja se desi da neko ostane bez
posla, a ne pruži mu se poštena prilika ni
da sazna o čemu se tačno radi. Onda olajavanje postane problem!
Deset ljutih gusara, ili još
adekvatnije, deset malih crnaca, je preostali deo kolektiva koji razmislja ko
je sledeći gusar koji će pasti s kreveta ili se okliznuti ...
Prvi gusar nije znao kako da
priča sa Zidovima i nije shvatio otrovnost lajanja ljubomornih kuja pa su mu
rekli da ode... Kakvo vreme! Kakvi ljudi!
Da li među onima koji čitaju ove redove ima „gusara“? Da
li se prepoznajete u nekom delu ove priče? Komentarišite, pričajte o svojim
iskustvima...
Btw, internetom kruži pismo bivšeg radnika jedne banke koji
je dao otkaz jer se od njega na poslu tražilo ono što je u suprotnosti sa
njegovim moralnim i ljudskim normama. Mnogi su tačno znali o čemu on to priča!
Ako želite da vam prosledim, javite mi se putem maila ili FB.
In quem urbem vivimus..Qua res publica habemus?? :-(
ReplyDelete"Umanjujući druge, čovek umanjuje i sebe. Uzdižući druge, čovek uzdiže i sebe.“ To je definitivno tako. Donosiš sud o osobi koja priča, a ne o osobi o kojoj priča. I na koncu, zašto nam to treba kad iz toga ne može iznjedriti ništa dobro...ne treba svoj duševni mir narušavati razmišljajući o tuđim nedostacima... misleći i pričajući loše o drugima samo trujemo sami sebe. Pronašla sam jedan citat koji se savršeno uklapa..."Govorite rđavo o nekom čovjeku pola sata – i vi ste posle toga nesretni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na ljepotu svojih osećanja, ili bar na ljepotu svojih reči." J.D.
ReplyDeleteTo je poenta: Onaj koji ogovara na taj nacin vise prica o sebi nego o onome koga ogovara! Svejedno, koliko yla nanese drugome svojim ogovaranjem, toliko otrova ostane u njemu samom!
DeleteOcigledno u nekim situacijma jedino uspeva ono:'o kako j elepo biti glup", no za takav pristup je potreban jak stomak ili manjak sive mase( sto je cesci slucaj).
ReplyDeleteDr G
*" O kako je lepo biti glup"
Deletep.s. Tako je to kada ne obracam paznju na Preview. :)
Dr G
Dr G, ovo je shvaceno kao brzina, a ne kao manjak sive mase
Delete;-)
A i ta/j ko odabere da je bolje da bude glup, dovoljno kaze o sebi.
Osetila sam se skoro kao ljuti tj. povređeni gusar, mislila sam da bih mogla o tome da pišem ali mi se ne da, zapravo, muči mi se. Mogu reći da sam imala, u momentu, volju da uzvratim istom merom ali ni to nisam mogla. Valjda sve dođe na svoje. Dobra stvar je to što sam "progledala".
ReplyDeleteTačno je da: Onaj koji ogovara na taj nacin vise prica o sebi nego o onome koga ogovara. Ma da to zavisi od slušaoca... Na žalost mnogo ima "plićaka", koji nisu tvoj izbor a svakodnevno se susrećeš/sarađuješ sa njima...
"Ako na ogovaranja dižete buku
ReplyDeletezlobnicima idete na ruku.
Pustite ih neka laju,
pa oni samo to i znaju."
Svakog dana sve je više ljutih gusara...a malo njih digne prašinu, Helen, većina isto misli:"Valjda sve dođe na svoje". I JA SE NADAM.
Secam se prve godine svog radnog veka i odlaska na stanicu. Šok. Krezuba radnička klasa,jučerasnje, ili čak prošlonedeljne mirise poneli ujutru na sebi, još ga i oplemenili "svežim" jutarnjim, pljuvanje na ulici, useknjivanje nosa, guranje pri ulasku u autobus i kad nema više od petoro ljudi... To je bio naturalizam, kakav nikad nisam ni u literaturi srela. Posle sam mogla da zatvorim oči pred svim tim i da se kako-tako izolujem. Međutim, ono od čega nisam mogla da se spasem, gore od svega, bilo je tračarenje dveju koleginica. Uzalud sam ubrzavala korak do iznemoglosti, ako idem ispred, ili usporavala po cenu rizika da mi zbriše jedini bus, samo da bih povećala rastojanje... Ali bilo je nemoguće ne čuti ih. Taj rečnik, te fraze, moralne kvalifikacije... To je bio ispljuvak, to je bio naturalizam!
ReplyDeleteBude te sramota ako pripadaš ženskom rodu, ili uopšte ljudskoj vrsti, biću koje govori.
Ne smeta meni ogovaranje (može biti duhovito, razložno, kritičko...), već način, reči kojima se tada neko služi.
Poenta ove priče je, da smo par normalnih koleginica i ja, znajući za manire pojedinih, namerno bacale kosku i provocirale, a sve to u naučne svrhe- koliko abrovima treba vremena da stignu na pravu adresu. Zaključak- neverovatno malo!
Opasno je kada se ogovaranje udruži sa spletkarenjem, pa eto i neko ostane bez posala. U tom slučaju treba za spletkaroše primeniti metod Radovana Trećeg: "Da pobijem g... i gotova stvar!"
Da, ponekad ne mozes dovoljno brzo da trcis da bi sklonio svoje uvo od ogovaranja...a ponekad su i kancelarije suvise male da bi mogao dovoljno da se udaljis! Telefoni su pomogli tracarskoj (NE)kulturi da se rasiri, ali social media su to jos vise ubrzali, i sto je najgore - beskrajno omasovili!
DeleteJa sa ogovaranjem odnosno olajavanjem nemam problem i smatram da je to deo našeg foklora ali bih prokomentarisala zidove. Problem je u tome što ljudi sami stvaraju zidove pa čak čitave lavirinte od zidova oko njih jer se pogrešno usmere na samo jedan izlaz odnosno otvor u životu ili poslu i kada se taj prolaz zatvori iz nekog njima sasvim nerazumljivog razloga (ne zbog lajanja ljubomornih kuja) onda se oni izgube i zgasnu u tim svojim lavirintima. Kod olajavanja je retko suština privid koji imamo na prvi pogled. Predlažem da nađete načine da zidove oko sebe rušite i da svaku životnu situaciju posmatrate iz najmanje 5 različitih uglova i sve će Vam se kasti samo
ReplyDeleteNa zalost, vecina svaku zivotnu situaciju/izazov, posmatra iz samo jednog ugla - SVOG! I tada se pogube u tim lavirintima koje pominjete. Opet nazalost, Arijadna ne ponudi kraj klupceta svakome od nas, nego idemo i udaramo o zidove lavirinta... i neki i ne nadju izlaz...
Delete