II
deo
Evo
obećanog nastavka… Opet je 2 ujutru, uz to je i pun
mesec, imam utisak da je još uvek 40˚C napolju...
"Kad sam je prvi put video, sat mi je stao!"
govorio je kasnije profesor Mišel Babić za svoj susret sa
Unom u jesen 1980.”
Ovako
Momo Kapor počinje knjigu “Una“. Prisećam se šta se
meni dešavalo kad sam ’neke važne’ videla prvi put. Uhhhh...
Sećam se jednog zimskog
upoznavanja, izlazio je iz auta, pogledao me dok je zatvarao vrata, okliznuo se
i zamalo mi pao pod noge... „Prvi put te
vidim, a već si na kolenima ispred mene!“ – rekoh. I tako je počelo...da,
tako kako je počelo, tako je i bilo par narednih meseci, godina: klizavo i
trapavo. I kad se završilo, ostala je ta slika i to osećanje: ja stojim i
pružam mu ruku da ustane.
U drugoj priči,
bilo je puno ljudi okolo, upoznali smo se, krajičkom oka sam ga primetila dok
je odlazio, i pomislila: „Kako je neobičan, i sat mu je čudan, čak i za moj
ukus“. Sledećeg puta kad smo se sreli, posle godinu dana, mozak mi je stao... I
sve je bilo neobično, čudno, vanvremenski i vanserijski, i sve vreme bez pameti... I rastanak potpuno isti:
neobičan, čudan... Kao da me je progoreo, zvonili su mi u ušima stihovi Sergeja
Jesenjina:
“Ovu vatru sudbinom očajno
ne zovi, veza lakoumna to je.
Kao što smo se susreli slučajno,rastaćemo se uz smešak nas dvoje.“
Al’ ipak mi dugo nije bilo do smeška...
A
opet tamo neke davne zime, kroz gužvu i gomilu ljudi, primetila sam pogled, i
oči uokvirene dugim trepavicama... vidim ih i sad... mnogo godina posle... samo
ono što je u njima, više nije isto. A jos su manje osećanja ista...
Kažu da je prvi utisak
najbitniji, može biti i pogrešan, ali se najčešće na njega oslanjamo. Ako
pitate psihologe, svašta će vam reći o prvom utisku: i da se sastoji od nekoliko komponenti, i da
se tu radi o tome kako se vi osećate u vezi sa samim sobom, u vezi sa tom
drugom osobom, i kako se ona oseća, i kakva su vaša očekivanja i potrebe u
odnosu jedno na drugo... Ja ću ipak u ove sitne sate prihvatiti naučnu
definiciju prvog utiska koju sam našla kod Vukajlije: „Wallpaper nečijeg uma. Ono što krasi tu osobu i čemu se divimo, sve
dok ne saznamo da se ispod svega toga krije pentium kec“. Jeste, često
se tako na prvi pogled očaramo, a onda neminovno i razočaramo... Da li ’sam se
razočarala’ ili ’me je razočarao’, kakve veze na kraju krajeva ima?! Rezultat
je isti...
I da se vratim na
Eustahija opet (vidi prethodni blog i crtani film).
Eustahija sve vreme kroz ljubavne jade vodi
njegov ’Love Coach’. I kad mu nestane ideja kako da osvoji svoju dragu, tu je
pčelica sa Trinidada da mu priskoči u pomoć. Imamo i mi neke svoje pčelice:
prvi utisak, iskusnija drugarica, drug, zvezde, horoskop, intuicija... A onda
se desi da smo u pokušajima da ništa ne propustimo, da ’sve isapadne kako treba’,
ustvari promašili suštinu: da vidimo sebe i drugu stranu kao celinu, i crnu i
belu, da osećamo i da se prepustimo osećanjima... Zagledajući svako stablo,
promakla nam cela šuma...
A u međuvremenu, dok jedno
od nas igra ’e nedamtise igricu’, muči drugu stranu nejavljanjem, uživa u tome
da druga strana čezne, nada se da joj čežnja nikad neće dosaditi, dođe neka
Hortenzija... ili se wallpaper promeni... Pogledaš nazad, i vidiš sve greške
koje si pravi(o)la...
I
šta ostaje posle ljubavi:
Da,
u savremenoj verziji može još štošta da se doda:
- Navika da ujutru, dok se šminkaš, osluškuješ da čuješ zvuk dolazeće poruke…
- Stotine SMS-ova na računu za mobilni…
- Navika da stalno proveravaš mailove, poruke, sve medije gde ste se sretali i razmenjivali nežnosti… da u samoposluzi uzimaš piće koje on voli,čokoladu i keks koji inače ne jedeš sama…
- Navika da staješ pod tuš kad se vraćaš s puta, a onda se tuširaš hladnom vodom, jer si zaboravila da nije imao ko da ti uključi bojler...
- Miris njegove kose na jastuku…
- Siva majica koja ti se nikad nije dopala, ali 'kupi je, dobro ti stoji...'
- Isečci avio-karata, pozorišnih i drugih ulaznica u džepovima i torbama koje nisi dugo nosila…
- Zaboraviš da nahraniš mačku ujutru, jer to je uvek on radio…
- Zaboraviš da zoveš taxi posle kafane, jer te uvek on čekao…
- I njegovo: "hmmm....njam-njaaam..."
…Ako ste bili dovoljno pametni da ništa od svega prethodno
napisanog ne važi za vas, super! Čestitam! A ako ne, onda dodajte još nešto na
spisak.
…I ne verujte Jesenjinu sasvim kad kaže da “ko je ljubio, taj ne
ljubi više” :-)