...muzika uz ovaj tekst
Nije život što i polje preći.”
Boris Pasternak, “Hamlet”
“…No redosled ima svako dejstvo
I kraj puta neće se izbeći.
Sam sam - greh sve jeste i neverstvo
Nije život što i polje preći.”
Boris Pasternak, “Hamlet”
Ovaj tekst je posvećen prvenstveno mojim
drugaricama J.P. i M.P, ali i svim
ostalim divnim ženama koje godinama u
magli traže sebe, a sad su na putu da se pronađu...
Kad ste poslednji put sebi i drugima
rekli:“E, sad je stvarno dosta!“? Nema veze da li ste to naglas izgovorili, ili
u sebi, samo da ste potpuno bili sigurni da jeste dosta?
Što je ’tema’ delikatnija, to se teže
odlučujemo da kažemo ’dosta’. A ako ’dosta’ nije uvremenjeno, ako niste rekli u
pravom trenutku, ništa niste uradili. Vraćaćete se opet i opet na isto mesto,
nezadovoljni, prazni, pokušavaćete da ’ipak još jednom pokušate’, da ipak još
nešto popravite, proverite, preispitate... Činiće vam se da će još jedna
cigareta, jedno piće, još par sati na poslu smanjiti prazninu koju osećate,
beskrajno ćete se brinuti o deci, kuća će vam blistati, spremićete mužu ručak
koji najviše voli...i opet ćete biti unutra prazni i nekompletni...
Neki mogu tako jako dugo: dve, pet, petnaest
godina... Rasipaju energiju na stvari koje ih ne usrećuju. Razviju paletu
kontraveština koje im pomažu da varaju sebe i život. Posle svih takvih godina,
zaboravite kakav je osećaj biti opet svoj, ispunjen i srećan, zaboravite ko ste
i šta želite za sebe, okruženi ste zidovima i bedemima koje ste sami izgradili.
Većina u jednom trenutku počne da
razmišlja šta to fali u njihovom životu pa se osećaju tako. Znate šta
nedostaje: VI! Nedostaje vaše autentično
JA.
“Autentično JA je ličnost koja nam je
genetski data i uključuje naše sposobnosti, talente, sklonosti, emocionalne i
fiziološke reakcije povezane u celini opštim doživljajem identiteta.Ovaj
identitet bi bio isti da ste rođeni bilo gde na našoj planeti, kao bogati ili
siromašni, crnac ili belac.To je baza vaše ličnosti koje morate biti svesni da
biste ostvarili zadovoljstvo u životu.
Socijalno JA nastaje kao rezultat iskustva i ključnih događaja koje ste preživeli i procesa reakcije i interpretacije koji se događaju u vama. Često je vaše socijalno JA primajući pogrešne informacije o vama, stvorilo i pogrešan doživljaj identiteta koji vas sputava i ne da vam da verujete u sebe i da uživate u životu. Kakve god bile vaše okolnosti nikad ne dozvolite da razlozi zbog kojih niste uspevali u životu prerastu u izgovore. Živeći život svoje fiktivne ličnosti ili socijalnog JA (najčešće u skladu sa očekivanjima drugih u koja i sami poverujemo da tako treba, mora) je opasno stanje koje apsorbuje i oduzima vašu životnu energiju.” – reče Nebojša Jovanović.
Socijalno JA nastaje kao rezultat iskustva i ključnih događaja koje ste preživeli i procesa reakcije i interpretacije koji se događaju u vama. Često je vaše socijalno JA primajući pogrešne informacije o vama, stvorilo i pogrešan doživljaj identiteta koji vas sputava i ne da vam da verujete u sebe i da uživate u životu. Kakve god bile vaše okolnosti nikad ne dozvolite da razlozi zbog kojih niste uspevali u životu prerastu u izgovore. Živeći život svoje fiktivne ličnosti ili socijalnog JA (najčešće u skladu sa očekivanjima drugih u koja i sami poverujemo da tako treba, mora) je opasno stanje koje apsorbuje i oduzima vašu životnu energiju.” – reče Nebojša Jovanović.
Ehhh, a kad
počnete da tražite Autentično JA, videćete šta ste sve ogradili unutar svojih
zidova. Ako to na pravi način krenete da radite, tragajući za uzrocima,
ljudima, događajima, vašim doživljajima i ograničavajućim, pogrešnim uverenjima
o sebi i drugima, svemu što vas je načinilo takvima kakvi ste sada, možda ćete
i uspeti da se vratite sebi.
Jednog dana ćete spontano početi da
sklanjate zidove, prvo ciglu po ciglu, a onda cele redove... Kad je ’dosta’
definitivna odluka, više se nećete vraćati da nešto popravljate, zatvorićete ta
vrata, i nećete imati potrebu da se okrenete i gledate u zatvorena vrata, bar ne predugo...
“Zatvori poneka vrata, ne zbog ponosa, nesposobnosti ili arogancije, već
jednostavno zbog toga što više ne vode nikuda.” - Paulo Koeljo
Kad se jedna vrata zatvore, iza vas
sačekaju ljudi, ’vaši’ ljudi sa pitanjima „Zašto, kako sad to, šta ti je
falilo???“. Ja znam šta je meni falilo uvek kad sam govorila ’dosta’ (a činila
sam to prilično puta u životu!) i kad sam zatvarala vrata: EMOCIJA koju sam želela
da imam!
Nikad nisam osećala potrebu da nekome objašnjavam zašto, jednostavno,
neki će razumeti i bez reći, a drugi neće ni da im nacrtaš... Ali onda maske počnu da padaju... I tako neki
u našim životima dobiju posebno mesto, i beskonačan kredit, a oni koji nam posle
skidanja maski budu ružni, zauvek ga izgube.
Promena boli, manje ili više. Ne
znaš koja će vrata ispred tebe da se odškrinu ili otvore. Kad dođete do onog
poslednjeg reda cigli iz svog zida, kad pustite da se stvari dešavaju, pojaviće
se pravi ljudi, i odabraće pravo vreme. Kad jednog dana shvatite da je jedna
poruka za dobro jutro učinila da vam ceo dan bude kao magija, kad zaključite da
od nečijeg glasa ne skidate osmeh sa lica, prepoznaćete i tu emociju koju ste
tražili. Nikad više nećete pristati na manje od toga, nećete pristajati na ’utešne
nagrade’.
Draga M, draga J, znam da onog
jutra, one večeri, niste samo plakale – osetila sam da krvarite negde iznutra.
Samo nisam sigurna zašto: zbog svoje odluke da kažete ’dosta’, ili zbog onih godina
koje su prošle dok niste rekle ’dosta’?!
Kako god,
sad je vreme da pronađete i prihvatite sebe. Neće biti ni lako, niti će trajati
kratko.
J, znam koliko su ti neki ljudi značili, i znam da ti je tata, kao i meni, recitovao rusku poeziju, i zato, ono što imam da ti kažem, reći ću ti ovako:“...Nije život što i
polje preći.“
Kako ćete vi kroz svoj život preći,
da li će vam život biti minsko polje, ili polje ljubičica...ne znam. Znam samo
da nije nemoguće, i znam da niste jedine prolazile kroz to.
I sigurno znam da
vas negde čeka nagrada: udah punim plućima ujutru, i osmeh kad nađete sebe... :-*
We make our fortunes, and we call them fate..
ReplyDeleteHvala za blog Majo :-* Stvarno je kao što si napisala i nadam se da će i kraj toga puta da bude takav <3
ReplyDelete"Everything will be okay in the end. If it's not okay, it is not the end!"
ReplyDeleteProcitah u jendom dahu... Vredelo je cekati. :)
ReplyDeleteDr G
Dr G, sva sreca pa znam da 'nisi kratkog daha'. Hvala :-)
DeleteŽivot je i mučitelj i učitelj. Kada muči on i uči.
ReplyDelete"...Nije život što i polje preći..." :-)
Ljilja Niš
"Kada se probudiš i ništa te ne boli, znaj da više nisi živ". (M. Pavić)
ReplyDeleteTo što su psiholozi, psihoterapeuti, tvoje kolege l.c... objašnjavali i komplikovano opisivali na hiljadu strana, Meša Selimović je rekao kratko i jasno:"Bojiš se ovna, bojiš se govna... pa kad ćeš živeti!" Pa bih ja tvojim prijateljicama poručila: Sigurno je u vasem
ReplyDeleteživotu bilo i dovoljno ovnova i g... vreme je da se živi!
P.S. Ne bih volela da neko pomisli da prethodnim šaljivim komentarom umanjujem značaj nečijoj patnji- naprotiv. Zaista mislim da treba čak i o tome govoriti na šaljiv način. To je magijska funkcija reči- prizivamo da se tome u budućnosti nasmejemo!
ReplyDelete"ziveci zivot u strahu, zivis pola zivota"...da bi reko 'dosta" i zatvorio vrata potrebna je jedna ogromna pokretacka sila-LJUBAV! Uz ljubav ide i podrska i snaga da se krene dalje..uz ljubav krece i novi zivot..sve ostalo je puko zivotarenje ( da ne kazem gubljenje vremena)..nadam se da ce me Maja razumeti ;)
ReplyDeleteJa sam vrata zatvarala i pre nego me pokrene ta ogromna sila zvana LJUBAV, tacnije, za 'dosta' je dovoljan i nedostatak iste. Tako si mirniji i ispunjeniji kad stanes ispred otvorenih vrata ;-)
ReplyDeletePravo je umijeće spoznati trenutak kada je dosta. (...bez potrebe da se objašnjavaš drugima. Postavlja se pitanje da li je stvarno dosta, ako još uvijek postoji ta potreba?!?) Mnogi u tolikoj mjeri pogube svoje granice da počinju da uživaju u tom sadizmu. Meni lično ti ljudi nikad nisu bili dovoljno jasni...možda zato što postoji neka "utješna nagrada" ili nemaju dovoljno samopouzdanja, pa misle da ne mogu bolje...ili pak ne posjeduju dovoljno hrabrosti. Život je prekratak da bismo "energiju rasipali na stvari koje nas ne usrećuju", na pogrešne ljude. Narcisa
ReplyDelete