Pre
neki dan je na fb, nakon jednog posta, krenula mala diskusija na temu ko se sve
u zemlji Srbiji usuđuje da se bavi psihologijom, medicinom i da se naziva tim
imenom, a ustvari se samo radi o ‘prodavcima’ raznih usluga sumnjive sadržine i iskorišćavanju onih koji su
spremni da te usluge plate. Kad bolje razmislim, nije tu u pitanju samo
medicina i psihologija, politika ili sport. I ako se lečite, i ako gradite, i
ako vozite, i ako kuvate, i ako se bavite umetnosću, ovde na svakom koraku nailazite
na neke koji bi hteli da budu kalif namesto kalifa. Manije veličine,
narcisoidne ličnosti...ima ih svakako, ali se desi i neko nenametljiv koji u
dve rečenice, bez ikakvog znanja, zdravorazumski objasni nešto o čemu je
ispisano koznakoliko strana.
Dakle, provela sam dan na putu, i
sve je ličilo na jedan sasvim običan dan: bolnica, sala, malo priče o aktuelnim
dešavanjima u srpskom zdravstvu... I spremala sam se da krenem, kad se pojavi
lik koji mi je bio predstavljen sa: ”Majo, ovo je moj kum Goran. Vidite, on je
inače sa selaaaa...” Ja tu lepo pitam da mi se pojasni da li to znači da je
seljak, i krenu priča... l što reče Pera
Detlić: I svega ovoga ne bi bilo, da sam posle toga krenula kući, a ne u
kafanu.
‘Nači,
kum Goran je najautentičniji i najprirodniji lik koga sam upoznala u poslednjih
nekoliko godina. Znate one likove koje sretnete prvi put u životu, a vodite živ
i spontan razgovor o svačemu kao da se znate 20 godina...
Kaže
meni kum Goran:”E, moja Vi (ovo je sarkazam, i potiče od onoga ‘e, moja ti’
pošto ja imam često problem da se šiftujem sa VI na TI), šteta što ne neguješ
niški govor...vidim, koristiš više od jednog padeža... A ovaj književni srpski
je ponekad toliko nefunkcionalan. Zamisli kad kažeš da si bio sa kumom. S kim?
Nema onaj drugi pojma. Umesto da kažeš “bio s kuma ili s kumu”, i sve je jasno.
Ili npr. ‘s Ivana i Ivanu’. “
Ne znam
da li su morfička polja u pitanju ili je samo kraj radne nedelje, nas troje,
iako iz potpuno različitih priča, savršeno smo se skapirali. I da se vratim na
ono zbog čega sam počela ovaj tekst.
Pričajući
o svojoj mudroj babi, kum Goran kaže da je Baba pokušavajući da opiše nekome svoja
dva unuka (njega - Gorana i njegovor brata Zorana), rekla:
“Paaaa, Goran, on... on je
po-utralan, dok Zoran slabije pojavljuje svoje pojave”.
Zamislila
sam se na sekund kad sam čula, a onda sam prasnula u smeh! Kako je baba u
jednoj rečenici napravila razliku između ekstrovertnog i introvertnog tipa
ličnosti!
Prim. prev. (za one koji nisu iz Niš i
ne barataju niškim jezikom pa nisu mogli da razumeju reči i smisao, dajem
stručno objašnjenje i tumačenje):
po – prefiks u
složenici koji označava više
utralan –
ono sto ostane kad ukloniš ‘NE’. Dakle ‘po-utralan’
je onaj koji nije neutralan već je suprotno od toga. Kao što bi negacija od ‘prijatno’
recimo bila ‘aprijatno’ :-). Po babi, po-utralan
je ekvivalent ekstrovertnom tipu ličnosti po Karlu Jungu. On se odlikuje
potrebom za gratifikacijom od spolja, potrebom da se bude u društvu,
entuzijazmom, otvorenošću, govorljivošću i definitivno osobe koje karakterišu
ovakve osobine ličnosti, radije provode
vreme u društvu drugih nego sami sa sobom. Opisno, po babi, po-utralni su osobe
koje ‘jače pojavljuju pojave’
pojavljivati pojave –
sintaksa koja objašnjava otvorenost jedne osobe, odnosno njeno otvoreno
ispoljavanje emocija, želja, potreba, komunikaciju sa drugima. Osobe koje ‘slabije
pojavljuju pojave’ po Babi, odgovarale bi Jungovim introvertima. Dakle,
po-utralne osobe jače pojavljuju pojave i to su ekstrovertne osobe, a suptorno –
odgovara introvertnim osobama.
Dok po-utralna osoba radije ide na
žurku, ona koja slabije pojavljuje pojave, radije ostaje sama kući, i recimo,
čita Šopenhauera ili nešto slično...
Jako
je bitna još jedna dimenzija babinog pojašnjenja: prefiksom ‘po’ i pridevom ‘slabije’,
ona pokazuje dominantnost jedne od strana ličnosti, ali ne isključuje onu drugu
što je potpuno u skladu sa Jungom: ekstrovertnost i introvertnost su jedan
kontinuum i u svakome od nas postoji i jedna i druga strana, samo jedna preovlađuje
i izraženija je u odnosu na drugu, što ostavlja prostor i za uvođenje trećeg
tipa ličnosti – onog ambivertnog po Jungu.
Iz kafane sam izašla bogatija za
jedno narodsko objašnjenje teorije ličnosti, saznala sam za neke seksualne
inverzije i perverzije koje u udžbeniku iz psihijatrije nisu pomenute, a nisam
ih videla ni u filmovima (o tome možda u nekom drugom blogu :-)), a sve u
svemu, sigurno imam i nove bore oko očiju jer nisam prestala da se smejem.
Kad
sam ušla u auto i krenula, svaki međurebarni mišić me je boleo od smeha.
Pa,
kumovi, moji VI, hvala vam na prijatnom popodnevu i na puno smeha.
Možda
će nekome babino pojašnjenje koristiti kao asocijacija na tipove ličnosti :-)
I za
kraj, čujte Drakcetov elaborat o svaleraciji
Neprocenjivo!
Ne znam za tog Gorana ali tebe znam odlicno: ti si naj-utralna i jako pojavljujes svoje pojave! :-) Baba carica!
ReplyDeleteE, moja ti, i los ti posao, kafana, zezanje... :-) Je si li ti doktor il' sakupljas narodne umotvorine po Srbiji?
ReplyDeleteTo spada u onih 70% mog posla koje obozavam! :-) A juce mi bilo zao sto nisam imala diktafon: sve biser do bisera!
DeletePaa, I mi koji smo iz Niš, zahvaljujemo na stručnom objašnjenju :)
ReplyDeleteGledaću da dozirano pojavljujem svoje pojave ;)
Znam kako ti doziras svoje pojave, posebno kad te napadne osa u piljari :-p
DeleteTo sa insektima i raznim karakondžulama, se ne računa...valjda :P
Delete